Lajmska bolest, ili lajmska borelioza, jedan je od najvažnijih, a ipak pogrešno shvaćenih zdravstvenih problema u Evropi danas. Uprkos njenom velikom uticaju, nedostatak objedinjene statistike, efikasne dijagnostike i standardizovanih tretmana ostavlja milione Evropljana ranjivim na nedijagnostikovane ili nepravilno lečene slučajeve. Evropski parlament i druge institucije EU više puta su ukazali na ovaj alarmantni problem, ali napredak ostaje bolno spor.
U ovom članku ćemo istražiti zvanične izjave EU, rezolucije i upozorenja o lajmskoj bolesti. Takođe ćemo razotkriti neslaganja između ovih zvaničnih stavova i akcija (ili nečinjenja) vlada, medicinskih institucija i praktičara.
Zvaničan stav Evropske unije o lajmskoj bolesti - lečenje i dijagnoza
Skrivena epidemija
"Pravi obim lajmske borelioze u EU je nepoznat"
Informacije iz rezolucije Evropskog parlamenta su jasne:
"Pravi obim lajmske borelioze u EU je nepoznat zbog nedostatka statistike o ovoj bolesti i veoma širokog spektra definicija i metoda za njeno otkrivanje, dijagnostikovanje i lečenje u EU."
Ovaj citat iz publikacije Parlament poziva na rešavanje „alarmantnog“ širenja lajmske bolesti, naglašava fragmentirani i nedosledni pristup lajmskoj bolesti širom Evrope. Bez centralizovanog prikupljanja podataka, donosioci politika su praktično slepi za pravi teret ove bolesti. Šokantno, pokušaji pojedinačnih vlada ili institucija da tvrde da imaju tačne podatke direktno protivreče ovoj zvaničnoj izjavi Evropskog parlamenta.
"Bolest je nedovoljno dijagnostikovana"
Ista publikacija otkriva:
"Bolest je nedovoljno dijagnostikovana zbog poteškoća u prepoznavanju simptoma i odsustva odgovarajućih dijagnostičkih testova."
Ovo priznanje je i trezveno i frustrirajuće. Milioni potencijalnih pacijenata sa lajmskom bolešću ostaju nedijagnostikovani zbog neadekvatnih protokola testiranja i složenosti simptomatologije bolesti. Ipak, mnogi lekari i institucije nastavljaju da umanjuju ovaj problem, obmanjujući pacijente sugerišući da postojeći testovi zadovoljavaju.
Dugi COVID: Pogrešno shvaćena paralela
Termin "dugi COVID" je široko prihvaćen za opisivanje dugotrajnih simptoma nakon infekcije COVID-19. Međutim, Evropski parlament je izdao kritično upozorenje u svom MIŠLJENJU Komiteta za razvoj:
"Ističe porast PAIS nakon infekcija COVID-19, koje se u ovom slučaju nazivaju i dugi COVID; primećuje da PAIS takođe nastaju nakon drugih bakterijskih, virusnih i parazitskih infekcija, uključujući, između ostalih, mononukleozu, lajmsku bolest, ebolu, polio i grip; naglašava da je patogeneza PAIS povezana sa ME/CFS."
Ova izjava naglašava da dugotrajni simptomi nisu jedinstveni za COVID-19, već se javljaju i nakon infekcija poput lajmske bolesti. Priznanje ove povezanosti od strane EU izaziva ozbiljnu zabrinutost zbog trenutne naracije mnogih institucija. Tvrdnje koje dugotrajne simptome pripisuju isključivo COVID-19, dok zanemaruju lajmsku bolest i druge infekcije, su obmanjujuće i u suprotnosti sa nalazima EU.
Istraživanje i dijagnoza: Neispunjena obećanja
Međunarodna saradnja zaostaje
Rezolucija Evropskog parlamenta od 15. novembra 2018. o lajmskoj bolesti navodi:
"Poziva na dodatnu međunarodnu saradnju u istraživanju lajmske bolesti."
Šest godina kasnije, ovaj poziv ostaje uglavnom neodgovoren. Međunarodni istraživački napori ostaju neusaglašeni, bez jedinstvene strategije ili finansiranja za rešavanje složenosti lajmske bolesti. Ovakvo zanemarivanje je neprihvatljivo s obzirom na hitnost rezolucije.
Dijagnoza bez pozitivne serologije
Tačka 14 iste rezolucije navodi:
"Poziva države članice da prošire upotrebu kliničkog pregleda kako bi lekari mogli dijagnostikovati lajmsku bolest čak i ako su serološki testovi negativni."
Ovaj poziv na akciju ističe ograničenja seroloških testova i značaj kliničke dijagnoze. Ipak, postoji malo dokaza da su lekari širom Evrope obučeni ili ovlašćeni da dijagnostikuju lajmsku bolest na osnovu kliničkih znakova. Milioni pacijenata ostali su uskraćeni za tačne dijagnoze zbog prekomernog oslanjanja na nepouzdane testove, činjenica koja je skrivana od javnosti.
Fragmentirane prakse: Prepreka napretku
Bez evropskog konsenzusa
Rezolucija navodi:
"S obzirom na to da ne postoji evropski konsenzus o lečenju, dijagnozi i skriningu lajmske bolesti, a nacionalne prakse se razlikuju."
Ovaj nedostatak konsenzusa produžava konfuziju i nekonzistentnu negu širom EU. Bilo kakve tvrdnje lekara ili institucija da je jedinstveni dijagnostički ili terapijski protokol univerzalno validan protivreče zvaničnom stavu Evropskog parlamenta.
Teret netačnog testiranja
Tačka J priznaje:
"Pravi teret lajmske borelioze u EU je nepoznat zbog nedostatka statistike o ovoj bolesti i veoma širokog spektra primenjenih definicija slučajeva, laboratorijskih metoda i sistema nadzora."
Ova varijabilnost podriva pouzdanost bilo kakvih tvrdnji o prevalenciji ili dijagnozi bolesti. Pojedinci ili institucije koji tvrde suprotno zanemaruju zvanične nalaze EU.
Različite smernice za lečenje
Rezolucija takođe beleži:
"Smernice za praksu lečenja koje izdaje ILADS (Međunarodno udruženje za lajmsku i pridružene bolesti) razlikuju se od onih koje izdaje IDSA (Američko udruženje za infektivne bolesti), a ove razlike između dva pristupa bolesti takođe utiču na prakse lečenja u EU."
Ova razlika otkriva da se prakse lečenja značajno razlikuju. Podrška jednom pristupu u odnosu na drugi, bez priznanja ovih razlika, obmanjuje pacijente i zanemaruje zvanično priznanje ovog pitanja od strane EU.
Hronična lajmska bolest: Poricana realnost
Rezolucija naglašava:
"Duboko razumevanje mehanizma koji lajmsku bolest pretvara u hroničnu bolest nedostaje."
Uprkos tome, neki medicinski profesionalci i institucije nastavljaju da negiraju postojanje hronične lajmske bolesti. Takve tvrdnje su u direktnoj suprotnosti sa priznanjem Evropskog parlamenta o ovom nerešenom problemu.
Pogrešno testiranje podriva poverenje
Tačka P eksplicitno navodi:
"Skrining testovi koji se koriste za lajmsku bolest nisu uvek sposobni da pruže tačne rezultate, jedan od primera je Elisa test koji detektuje samo jednu infekciju odjednom."
Ovo zvanično priznanje nedostataka u protokolima testiranja je alarmantno. Pacijenti koji veruju ovim testovima kao konačnim bivaju obmanuti, često uz velike lične i finansijske troškove.
Potreba za smernicama zasnovanim na dokazima
Na kraju, tačka 12 rezolucije poziva na:
"Razvoj smernica zasnovanih na dokazima za kliničku i laboratorijsku dijagnostiku lajmske borelioze."
Ova izjava ističe odsustvo trenutnih, pouzdanih dijagnostičkih standarda. Ćutanje vlada, institucija i medicinskih profesionalaca o ovom pitanju je zaglušujuće i ukazuje na namerno suzbijanje ključnih informacija.
Zaključak: Poziv na akciju
Evropski parlament je više puta priznavao hitnu potrebu za boljom dijagnostikom, lečenjem i istraživanjem lajmske bolesti. Ipak, ovi zvanični stavovi se ignorišu ili aktivno potiskuju. Pacijenti i dalje pate, pogrešno dijagnostikovani ili nedijagnostikovani, dok vlade i institucije ne preduzimaju ništa.
Neophodno je da ove informacije postanu široko dostupne i da se sprovedu sistemske promene kako bi se rešila kriza lajmske bolesti. Samo kroz transparentnost, odgovornost i saradnju možemo se nadati rešavanju ove skrivene epidemije.